Tess Holliday
Svjetske prijestolnice mode završile su još jednu sezonu ugošćavanja publike i industrije, donijevši svu silu novih trendova. Revije su omiljene prilike za okupljanje svih aktera i zaljubljenika u kreativne novitete, ali su i radna mjesta brojnim modelima koji na pistama New Yorka, Londona, Milana i Pariza ostvaruju svoje manekenske snove. Nebrojeni sanjaju, samo neki uspiju.
Sjećate li se savršenih tijela, blistave kože, sjajne kose i zavodljive energije Cindy Crawford, Claudie Schiffer ili Naomi Campbell? Njihov hod po pisti očaravao je publiku i prodavao iluziju glamura bez da je itko postavljao pitanje „zašto su samo savršene djevojke modeli?“. Moda je fantazija u kojoj volimo svu raskoš šminke, frizure i ljepote. Fantazija se počela raspadati ranih dvije tisućitih kada na pistama počinju dominirati izuzetno mlade mršave djevojke. Dizajneri su nametnuli trend djevojaka „vješalica“ koje na pisti ne privlače pažnju na sebe, ne zasjenjuju kolekciju, a stanu u male konfekcijske brojeve u kojima se izrađuju prototipovi odjeće koju prikazuju. No, stvari su brzo izmakle kontroli, a „heroin chic“ imidž opsjeda modne kuće i agente koji šutke veličaju kult mršavosti zbog kojeg se brojni modeli izgladnjuju, fizički i psihički prelazeći rub anoreksije.
Vjeruje li itko da manekenke mogu jesti sve što požele, ne vježbati i pri tome ostati fit u veličini 34/36? Da ste imali uvid u backstage nekog od tjedana mode, mogli biste vidjeti djevojke koje ručaju cigarete i dijetalnu kolu. Proces je išao ovako: manekenka koja se udeblja nekoliko kilograma ne može ući u uzorak na castingu i njezina agencija dobiva ukor; potom manekenka ide na dijetu - gubi na težini, a svi je hvale kako dobro izgleda. Umjesto da stane na određenoj kilaži koja zadovoljava taj standard veličine 34/36 i nastoji ju održati razumnom prehranom i tjelovježbom, tinejđerka misli da kako je super izgubiti još kilu, dvije, a nitko joj ne govori da prestane. Vjerojatno roditelji brinu, ali što može roditelj objasniti tinejđeru i da ga ovaj posluša, posebno kada okruženje u koje se silno želi uklopiti nameće nešto sasvim drugo?
Predivni mladi ljudi su pred očima javnosti kopnjeli što je potaklo kampanje protiv te bolesne mršavosti na modnima pistama, a koja je slala krivu poruku mladima diljem svijeta. Italija, Španjolska, Izrael, Francuska zemlje su koje su zabranile pretjerano mršave manekenke, a agencijama i modnim kućama koje bi ih angažirale propisale kazne, čak i zatvorske. Zakonom je zabranjena aktivnost modela osobama čiji je indeks tjelesne mase (BMI) niži od razina koje predlažu zdravstvene vlasti i određuju ministri zdravstva i rada, a manekenke moraju prije angažmana i nekoliko tjedana nakon toga, predočiti liječničku potvrdu koja pokazuje koliki im je BMI. Riješivši jedan problem, otvorila su se vrata drugom. Nove inicijative inzistiraju da se u svijet modelinga uključuju različiti tipovi manekenki, različitih tjelesnih veličina i oblika uz parolu da modu treba približiti svima.
Ashley Graham
Ashley Graham, žena bujnih oblina, jedna je od pionirki plus-size modela i prva takva koja je krasila naslovnicu izdanja kupaćih kostima Sports Illustrateda. U povijest je ušla 2016. slikama u bikiniju, a danas kao supermodel ima svoje mjesto na naslovnicama najpoželjnijih modnih časopisa, nosi revije visoke mode, ima liniju donjeg rublja, svoj podcast i TED Talk. Prateći tjedne mode mogli bi ustvrditi da dobra namjera ponovno odlazi u krajnost: kao što je vitkost prerasla u anoreksiju, obline su otišle u pretilost. Osudili smo pretjeranu mršavost da bi slavili prekomjernu tjelesnu težinu i pretilost nazvavši to „size inclusivity“ svjesni jednake opasnosti za zdravlje.
Zamislite da pistom hodaju manekenke pušeći cigaretu, bi li nastala frka zbog nezdrave poruke? Pretilost je previše ozbiljna stvar da bi se tretirala profano. Ne zaboravite, modeli ne predstavljaju prosječnu ženu, već ideal, iluziju. Nitko ne očekuje da kreme za sjajnu kožu reklamiraju prištavi adolescenti, kao ni da one protiv bora reklamiraju naborane starice. Zahtijeva li itko da olimpijada uključuje ljude prosječnih vještina? Zamislite da se rekreativci pobune jer nisu uključeni u Olimpijske igre zbog svoji osrednjih vještina, naspram vještina profesionalnih sportaša. Lažemo se oko nekih stvari jer nam je tako lakše, ljepše i da bi ispali bolji pred drugima.
Želeći ravnopravnost, izmišljena je nova kategorija - „plus-size“ model. Model jesi ili nisi. Ovako kao jesi, ali nisi; odnosno jesi, ali „plus-size“ jer nisi dovoljno mršava da bi bila model. Djevojke uopće ne bi smjele pristajati na taj prefiks jer ih već on sam diskriminira i dijeli u istom poslu. Zanimljivo je kako ne primjećujemo „plus-size“ modele na muškom tjednu mode. Modne kuće zadovoljavaju formu zbog interesa javnosti; angažiraju par „plus-size“ modela, transrodnog modela, albino modela i/ili osobu s invaliditetom. Ne salve oni različitosti, već koriste ljude i trenutak da bi privukli pažnju i generirali publicitet. Mislite li da luksuzni brendovi u svojim dućanima diljem svijeta nude odjeću u XXL veličini? Super je kada Gaultier izjavi: „Velike cure su prekrasne! Živjela ljepota s oblicima, sisama i stražnjicom!“. Slažem se, ali u njegovom dućanu one neće pronaći ništa za sebe. Ma ni u Zari uglavnom neće naći veličinu iznad XL.
Svaka industrija i svaki posao ima svoje standarde. Ako nisi obdaren dobrim glasom, nećeš se kruha najesti samo od pjevanja, a teško da će itko visok 180 cm biti olimpijski gimnastičar. Uzalud zavaravanje da se nećete loše osjećati samo da društvo prestane sa stigmatiziranjem. Glupost. Sjetite se Adele ili Rebel Wilson, prvo ih se stigmatiziralo zbog debljine, a potom zbog gubitka kilograma. Društvo uvijek nađe razloga za osudu, a što vi mislite, u kojem se one tijelu osjećaju bolje?
Pretilost je globalni i izuzetno kompleksni problem kojeg se nećemo lako riješiti, kao ni toga da se ljudi pored ljepših, viših, vitkijih, pametnijih, uspješnijih od sebe osjećaju inferiorno i loše. Ipak, ljepota je veoma fleksibilan pojam i definitivno se ne uklapa u tvrdnju „one size fits all“, isto tako modeling sam po sebi nije toliko lijep i glamurozan posao. Nezdravo je biti premršav, također je nezdravo biti predebeo. Trebali bi se zabrinuti nad relevantnim podacima koji pokazuju da je danas 33% posto dječaka i 20% djevojčica u Hrvatskoj prekomjerne težine ili pretilo (Hrvatski zavod za javno zdravstvo). Upravo zato treba razmisliti koju poruku šaljemo. Nije bez razloga vitkost simbol zdravlja i ljepote. Da, trebamo prihvaćati ljude svih oblika i veličina, ali istovremeno poticati na umjerenost, ravnotežu, aktivnost i zdravu prehranu. Reći da su modeli anoreksični jednako je krivo kao i reći da su sve plus-size djevojke pretile. Možda je pravo vrijeme da se u modu vrate „fitness modeli“?
Precious Lee
Comments